VaraždinskeToplice, 23 - 25.10.2007

Samozastupanje-borba za ostvarivanjem prava

- Antun Biškić

Samozastupanje po meni predstavlja niz mjera I postupaka kojima osoba s invaliditetom nastoji ostvariti svoj cilj I prava. Da bi zastupanje bilo efikasno osoba s invaliditetom treba postaviti cilj koji je realan, dakle biti svjesna svojih mogućnosti I sposobnosti.
To znači da takva osoba poznaje prava, da se na taj način može za njih boriti. Samozastupanje je ujedno i pokret koji predstavlja borbu osoba s invaliditetom za ostvarivanje svojih socijalnih, zdravstvenih i drugih prava koja se mogu ostvariti preko institucija državnih tijela.
Samozastupanje osoba s cerebralnom paralizom je u odnosu na druge vrste I oblike invalidnosti otežano, prije svega zbog primarnog oštećenja koje uzrokuje niz neuroloških, senzornih, lokomotornih i mentalnih ispada, a s druge strane, zbog predrasuda okoline prema takvim osobama. Naime oko 70% osoba s cerebralnom paralizom kod kojih postoje Kombinirana oštećenja posjeduje i mentalnu retardaciju pa je stoga po modelu generalizacije, njihov položaj i borba za ostvarivanjem određenih prava u društvenoj zajednici postaje još teži (smatraju se potpuno nesposobni) u tu skupinu dakako spadaju i osobe sa najtežim oblikom oštećenja, a koje ovise o tuđoj pomoći, jer nisu u mogućnosti samostalno funkcionirati. Osobe s cerebralnom paralizom u skladu sa svojim sposobnostima, mogućnostima moraju se u sistemu samozastupanja boriti:
- ZA JEDNAKU DOSTUPNOST OBRAZOVANJA
- KOLIKO JE GOD TO MOGUĆE ZA ISTI TRETMAN ISTI TRETMAN PRILIKOM ZAPOŠLJAVANJA
- JEDNAKO PRIZNAVANJE I JEDNAKU ZAŠTITU PRED ZAKONOM
- ZA OSTVARIVANJE PRAVA NA SOCIJALNU, ZDRAVSTVENU, A DUGOROČNO GLEDANO NA USLUGU NJEGE, , ZA ŠTO SAMOSTALNIJI I NEOVISNIJI ŽIVOT
- Trebali bi se boriti za dostupnost javnog prijevoza, pristupačnost svim građevinama
Jednostavno rečeno za život sa što manje arhitektonskih barijera.

Što se tiče stanja u Republici Hrvatskoj život osoba s cerebralnom paralizom tj. njihovo samozastupanje je znatno teže od takovih osoba u zemljama Europske Unije, prije svega zbog subjektivnih razloga odnosno zbog još uvijek prisutnih mentalnih barijera u glavama ljudi koji nas okružuju.

Ja osobno dolazim iz grada Rijeke koji za nas osobe s invaliditetom kroz mjere socijalnog programa daje u granicama mogućnosti, a preko Gradskog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb, koji izdvaja novčana sredstva za ostvarivanje određenih prava, koja su u socijalnom programu npr. besplatan autobusni prijevoz za sve linije, besplatan kombi za prijevoz teško pokretnih I nepokretnih osoba, pravo na subvenciju troškova stanovanja I komunalnih usluga, te pravo na ostvarivanje subvencije za dječji vrtić, i drugo. To se odnosi prije svega na osobe koje su korisnici prava prava na tuđu njegu i pomoć, odnosno osobne invalidnine i drugih oblika pomoći, koje ostvaruju preko Centra za socijalnu skrb, odnosno Zakona o socijalnoj skrbi.
Nažalost mi osobe s posebnim potrebama da bi ostvarili navedena prava moramo poznavati zakon i članke zakona, jer pojedini socijalni djelatnici "namjerno" prešutkuju prava ili pak roditelje djece upućuju da pročitaju Zakon o socijalnoj skrbi, što je po meni vrlo neozbiljno i neodgovorno. Isto tako prisutni su problemi oko izdavanja uputnica od strane pojednih liječnika opće prakse (ponašaju se kao bogom dani, odnosno kao da te novce oni daju iz svog đepa, iako ja osobno nisam naišao na takve probleme) i tu također nalazim vid samozastupanja. Prisutni su problemi oko izdavanja doznaka za ortopedska pomagala. Dragi prijatelji prije svega osobe s posebnim potrebama, bilo bi pametno da se "probudimo" pa možda da i mi osnujemo svoju stranku, jer je u ljepoj našoj registrirano toliko stranaka da im se ni broj ne zna, a uzimaju ogronmu financijska sredstva pritom ne znamo ni mi sami koga oni zastupaju-vjerovatno sami sebe. Moje samozastupanje je prije svega moja borba za sebe brak i svoju obitelj (otac sam dvoje djece o kojima se supruga i ja samostalno brinemo) kojima nastojim, u granicama svojih mogućnosti i znanjem pružiti što više. Moje samozastupanje je borba i želja da svake godine dođem ovdje u preljepe Varaždinske toplice u kojima su ljudi puni veselja i srdačnosti u kojima medicinsko osoblje nastoji dati sve od sebe da bi nam kroz narednu god. bilo maker malo lakše.
Varaždinske Toplice su moj drugi dom. Na kraju od srca hvala Varaždinci hvala Vam toplićanci, a najviše hvala onima koji su mi omogućili da sam trenutno ovdje, te da sam mogao izlagati svoj rad.

.