PLIVAČKI KLUB FORCA
Ružićeva 12/2, 51 000 Rijeka HRVATSKA TEL:00385 51 374566 FAX:00385 51 374566 e-mail: fforca@yahoo.com MB: 01978985 Žiro račun: Zagrebačka banka 2360000 - 1101857108

Poštovani,
Ovim putem Vas obavještavamo da možete biti korisnici naših termina za rekreativne aktivnosti
pon-pet od 18-18 45 pod stručnim nadzorom trenera.
Članarina je 160kn mjesečno.
Obavijestite i sve vaše ostale članove, djecu i mlade da mogu postati naši polaznici

ŠKOLE ZA NEPLIVAČE
pon-pet 18-19, sub 17-18
ŠKOLE ZA PLIVAČE pon-pet 18-18 45

NATJECATELJSKOG POGONA pon-pet 18 45-20 00
Nazovite nas ili pošaljite sms sa upitom na 098431295 (Jasna)
ili se javite na e-mail fforca@yahoo.com
Uz sportski pozdrav Jasna Lulić Drenjak, prof.-

http://www.cdp-ri.hr/forca-natjecatelji.htm

http://hr-hr.facebook.com/P.K.FORCA

  Plivački klub Forca
provodi u svom programu
Sherill i Halliwickov koncept plivačke škole

VODA

Djeca se rađaju iz vodenog medija i kroz cijeli život uživaju u vodi na različite načine.
Voda kao medij, zbog svog hidrodinamičkog svojstva (Arhimedov zakon), omogućava jednostavnije korištenje vlastitih tjelesnih sposobnosti.
Na osnovi ovog zakona možemo postići da se kod određenih poremećaja mioneuralnog sustava smanji utjecaj gravitacije na oslabljenu ili oduzetu muskulaturu.
U fazi reinervacije i aktivno potpomognutih pokreta koriste se, u prvom redu,hidrodinamička i termoterapijska svojstva vode.
Voda , nadalje pruža mogućnost izvođenja vježbi protiv otpora; dovodi do umirivanja vegetativnih funkcija; opada osjetljivost na podražaje; opuštaju se mišići i smanjuje tonus krvnih žila.
Površni i dubinski senzibilitet pokazuje povoljne reakcije(bolovi se ublažavaju ili nestaju).
Osim navedenih objektivnih svojstava treba istaći još i subjektivan osjećaj ugode i opuštanja u vodi.

PLIVANJE

Sastavni dio boravka u vodi je plivanje_motorička aktivnost koja se mora naučiti.
Plivanje zapravo spada u prirodni oblik kretnja i predstavlja veoma efikasno sredstvo za jačanje organizma i usmjeravanje pravilnog fizičkog razvoja.
U terapeutskom smislu radi se, u osnovi, o praktičnoj primjeni hidroterapije koja se zasniva na korištenju svojstava vodene sredine u svrhu izvođenja olakšanih-potpomognutih pokreta, koristeći pritom zakonitosti hidrostatike i hidrodinamike.
Pokreti u vodi su olakšani potiskom, ali je linijsko, tzv.progresivno kretanje napornije u odnosu na kretanje u slobodnom prostoru, jer vodena masa daje određeni otpor, pa se , ovisno od brzine plivanja može podešavati i opterećenje.
Ovisno o stupnju i vrsti oštećenja može se odgovarajućim stilom plivanja selektivno utjecati na jačanje određenih grupa mišića i povećanja gibljivosti zglobova.
Plivanje se veoma uspješno koristi u rehabilitaciji povreda lokomotornog aparata, kao i nakon operativnih zahvata na kostima skeleta.
Plivanje se posebno koristi u rehabilitaciji oštećenja perifernog motornog neurona , kod paraplegičara , amputiraca, kao i kod spastičara u slučaju oštećenog centralnog motornog neurona.
Samo zaronjavanje u vodu utječe na povišenje funkcija različitih organa.ubrzava disanje i pojačava ventilaciju respiratornih puteva i u konačnom efektu doprinosi povećanju vitalnog kapaciteta pluća, povećava frekvenciju kontrakcije srčanog mišića i intenzivira tkivni promet materija.
Od posebnog je značaja liječenje deformiteta kralježnice, plivanje se preporuča kao metoda izbora jer dovodi do stabilizacije kralježnice. Sportske tehnike plivanja mogu se odabrati prema namjeni, a posebno u svrhu uvježbavanja koordinacije pokreta, ruku , nogu trupa i glave.
Za neke osobe s posebnim potrebama aktivnosti u vodi, kao i savladavanje jedne od tehnike plivanja, može biti jedni način samostalnog kretanja u prostoru.
Takvu samostalnost može naučiti kroz program po Halliwick konceptu, što nas potiče na njegovo provođenje i popularizaciju.
Sposobnost samostalnog kretanja u vodi, kao krajnji cilj programa po Halliwick konceptu, za neke osobe jedini je način samostalnog kretanja uopće, a ujedno je i najveća kvaliteta ovog pristupa u terapiji.
Stoga je daljnji cilj svih osoba uključenih u navedeni program usvajanje sposobnosti koje će dovesti do navedene samostalnosti.
Osobe se neurorazvojnim i motoričkim poteškoćama često nemaju potrebnu kvalitetu života što im provođenje Halliwick programa u velikoj mjeri može pružiti.
Uz najbitniju značajku -motorički napredak, Halliwick koncept direktno djeluje i na mentalni i socijalni razvoj osobe, što značajno poboljšava kvalitetu života.

POČETNIČKI NIVOI
PLIVAČKIH SPOSOBNOSTI- SHERILL METODA


ISTRAŽIVANJE POKRETA U VODI -
NIVO I
-samostalan ulazak i izlazak iz vode dvije aktivnosti se počinju kombinirati.
- hodanje bazenom držeći se za rub
- hodanje bazenom držeći se za instruktora
- samostalno stajanje
- hodanje bazenom uz držanje ploče
- samostalno skakutanje ili nekoliko samostalnih koraka - hodanje uz ručne pokrete prsnog stila
- različiti lokomotorni pokreti duž bazena -
- puhanje mjehura kroz plastičnu cjevčicu
- puhanje predmeta po površini vode

ISTRAŽIVANJE POKRETA U VODI - NIVO II
- stavljanje lica pod vodu
- puhanje mjehurića(5sek)
- dizanje predmeta s dna
- usvajanje vodoravnog položaja uz instruktorovu pomoć
- držanje za plutaču koju instruktor vuče bazenom
- samostalno skakanje u vodu
- vuča u leđnom plutajućem položaju
- promjena položaja;čučeći u uspravni i obrnuto
- igranje vodene verzije igre
- slijedi vođu
- demonstracija nogu leđno - uza zid

ISTRAŽIVANJE POKRETA U VODI - NIVO III
- puhanje mjehurića (10 sek.)
- udaranje nogama u potrbušnom položaju
- promjena položaja stajanje, ležanje potrbuške uz potporu, stajanje
- potrbušno plutanje
- promjena položaja ; leđno ležanje uz potporu, stajanje
- leđno plutanje
- udaranje nogama po vodi uz držanja za plutaču
- jeguljasto plutanje
- izvođenje ručnih pokreta prsnog plivanja
- izvođenje bar jedne figure poput stoja,hoda rukama, prednjeg salta, kolutova, površinskog ronjenja
- plivanje bilo kojim stilom

METODA RADA HALLIWICK KONCEPTA

Koncept rada bazira se na tri osnovna nivoa.
Svaki od tih nivoa sadrži određene vježbe, igre i zadatke koje svaki plivač zajedno s instruktorom mora pokušati napraviti. Kreće se od najjednostavnijih zadataka prema težim, kako bi se određeno vrijeme provelo prilagođavajući se novonastaloj situaciji i prevladavanju straha.
Za prvih sati u bazenu djetetu se daje što veća potpora,tj.puni oslonac na ruku s hvatom na ramena ili trup.
Ekstremitete u pravilu treba obuhvaćati sa velikim površinama, dlanovima da bi se izbjegli prejaki pritisci prstima koji pogoduju pojačanju spazma.
Kako program napreduje oslonac se sve više smanjuje, ako je moguće da dijete ne osjeti promjenu.
Od oslonca na podlaktice, preko oslonca šaka na šaku cilj je postići što veće oslobođenje od tuđe pomoći, tj samostalnost u vodi.
Pri tome je izrazito važno povjerenje instruktor-plivač.
U obuci neplivača, n ikada se ne smije nešto forsirati.
Važno je da instruktor osjeti dokle može s plivaćem.
Dijete obično napreduje u učenju dok mu je ono prihvatljivo,odnosno zanimljivo i o tome instruktor mora voditi računa.
Svaki polaznik škole ima svog instruktora, jer je bitan individualan pristup radu.
Radom jedan na jedan dobivaju se bolji rezultati u kraćem vremenskom razdoblju.
Razvija se bolja komunikacija i povjerenje između plivača i instruktora što je potrebno za dalji rad i napredak.
Većina ovih zadataka pripada jednoj od 10 točaka Halliwick koncepta.
Tih 10 točaka omogućuje nam da pratimo napredak psihičke prilagodbe, kontrole balansa i pokreta u vodi što vodi do osobne neovisnosti u vodi.

DESET TOČAKA SU;

1. psihička prilagodba
2. samostalnost
3. transverzalna rotacija
4. sagitalna rotacija
5. longitudinalna rotacija
6. kombinirana rotacija
7. uzgon
8. balans u mirovanju
9. turbulencija
10. elementarno kretanje naprijed

PSIHIČKA PRILAGODBA

Prva točka zasniva se na potrebi da se prevlada strah od nove situacije na nju prilagodi.
Ova faza počinje još prije ulaska u vodu.
Psihičkom prilagodbom postiže se jačanje samopouzdanja u vodi. Prije prelaska napredovanja u aktivnostima, dijete mora biti psihički prilagođeno na prethodnu aktivnost.

Neke od aktivnosti koje se koriste za psihičku prilagodbu su;
a) puhanje u vodu, pokušava napraviti rupu u vodi
b) puhanje i okretanje šeširića na površini vode
c) umivanje i pranje ušiju
d) zaranjanje dijela lica s puhanjem u vodu

Iz navedenog proizlazi da psihička prilagodba uključuje kontrolu disanja, te integraciju brojnih senzoričkih stimula koji proizlaze iz rada u vodi (zvukovi,svjetlost,taktilna i vestibularna iskustva) .

SAMOSTALNOST

Samostalnost- oslobođenje je način na koji plivač postupno stječe psihičku i fizičku neovisnost.
Ona uključuje oslobađanje od:

a) fizičkog kontakta
b) kontakta oči u oči
c) individualnog instruktora - prijelaz drugim instruktorima kluba d) plivač je sposoban promijeniti mjesto aktivnosti u vodi.

Samostalnost se postiže postupnim smanjivanjem oslonca o instruktora od pune potpore, ka sve manjem kontaktu kroz aktivnosti:
a) hod u različitim smjerovima
b) klokanovi skokovi
c) bicikl, motorni bicikl
d) svemirski brod (krug oko instruktora)
e) vlak i zmija
f) kanu, čamac,motorni čamac

Za vrijeme prvih sati rada u bazenu djetetu se daje što veća potpora tj. puni oslonac ruka na ruku s hvatom na ramena i trup. Kako program napreduje oslonac se sve više smanjuje, ako je moguće da dijete ne osjeti promjenu.
Od oslonca na podlaktice, preko oslonca šaka na šaku cilj je postići što veće oslobođenje od tuđe pomoći tj. samostalnost u vodi.
Pri tome je izrazito važno povjerenje instruktor-plivač.Dijete bi, prije nego savlada ovu točku programa, trebalo raditi uvijek s istim instruktorom.
Tek kada je psihički prilagođeno , manje ili više oslobođeno pomoći, može raditi s drugim instruktorima kao i sudjelovati u grupnim aktivnostima.
U praksi je važno što prije postići samostalnost plivača, kako ne bi ovisio o samo jednom instruktoru i mogao sudjelovati u programu u njegovom odsustvu.

TRANSVERZALNA ROTACIJA

Pokret oko transverzalne osi tijela potreban je plivaču kako bi mogao ležati na vodi i nesmetano se vratiti u vertikalni položaj. Kroz transverzalne rotacije plivač razvija bolju kontrolu tijela u sagitalnoj ravnini i doprinosi boljim reakcijama uspravljanja plivača.
Jedan od ključnih pokazatelja kontrole držanja je kontrola glave u obrascu dugog vrata.
Plivač uči transverzalnu rotaciju tako da pomjeri glavu unazad (s uvučenom bradom).
Kada to napravi noge će automatski praqtiti pokret glave i isplivati na površinu.
Za povratak u vertikalni položaj plivač mora podići glavu naprijed, dok istovremeno poseže s rukama u istom smjeru.
Noge će potonuti i plivač će se uspraviti u vertikalni položaj.
Za vrijeme izvođenja ove aktivnost instruktor samo pridržava plivača tj. daje mu sigurnost sa strane leđa gdje je plivač najnesigurniji.
Transverzalna rotacija se postiže kroz razne aktivnosti i igre kao što su " sunce, kiša, vjetar", zvona gljiva...

SAGITALNA ROTACIJA

Sagitalna rotacija podrazumijeva pokret oko sagitalne osi tijela.
Izaziva se kroz aktivnosti tijela u kojima se plivač kreće u jednom smjeru po površini vode i naglo mijenja smjer, što je otežano zbog turbulencije, (npr kanu ili mlin)
Kroz pokrete sagitalne rotacije plivač razvija pretpostavke za bolju pokretljivost trupa, disocijaciju ramenog i zdjeličnog obruča, te npr. bolju aktivnost pri lateralnim prijenosima težine.

LONGITUDINALNA ROTACIJA

Longitudinalna rotacija podrazumijeva pokret oko longitudinalne osi tijela.
Važno je plivača pravilno naučiti ovu aktivnost, jer se često javljaju krivi obrasci ovog pokreta.
Uzrok tome je asimetrija tijela uzrokovana oštećenjem koja dovodi do bržeg potonuća jedne strane tijela u odnosu na drugu. Jedan od uzroka može biti i turbulencija, zbog previše uzburkane vode, koja tijelo iz ležećeg supiniranog položaja prevrne ne drugu stranu-
Za izvođenje transverzalne i longitudinalne rotacije plivač se u početku koristi glavom kako bi započeo pokret, koristeći pri tom princip da tijelo prati pokrete glave.
Kasnije se uči upotrijebiti i pokrete ruke,noge i tijela za inicijaciju i izvođenje pokreta.
Kada su usvojene obje rotacije provode se kroz puni opseg pokreta od 360 stupnjeva oko transverzalne ili longitudinalne od tijela.
Ova sposobnost stječe se kroz aktivnosti:"ne daj da te okrenem", rotaciju oko longitudinalne osi 360 stupnjeva uz maksimalnu pomoć instruktora i pomoć koja se smanjuje dok ne postane minimalna i nepotrebna.

KOMBINIRANA ROTACIJA

Kombinirana rotacija je kombinacija prethodno navedenih rotacija.
Važnost ove aktivnosti je u tome da je plivač, nakon što usvoji, sposoban pri ulasku u vodu ili gubitku ravnoteže, osigurati slobodan položaj za disanje.
Postiže se prvo uz pomoć instruktora, koji mu demonstrira pokret i pruža mu maksimalnu asistenciju pri prvim pokušajima. Instruktor stoji iza plivača i prati pokret koji izvodi plivač tj. Postavljanje u horizontalan položaj, rotaciju oko longitudinalne osi i povratak u vertikalni položaj.

UZGON

Uzgon je sila pomoću koje voda omogućava tijelu plutanje.

Važan je u učenju plivanja ali i u psihičkoj prilagodbi, jer spoznaja da sila uzgona uvijek djeluje tako da omogućava tijelu plutanje uvelike povećava samopouzdanje plivača.
Da bi plivač osjetio uzgon koristi se aktivnost nazvana "gljiva", tj. Sklupčani položaj sa glavom zaronjenom ispod vode (plivač se drži za svoja koljena)
Instruktor potisne plivača do dna bazena i nakon određenog vremena uzgon ga vrati na površinu.

BALANS

Balans izvan vode je motorička aktivnost koja se uči u ranoj dobi i povezuje brojna iskustva djeteta o promjeni težišta tijela i baze oslonca.

Balans osiguravamo pokretima glave , trupa i ekstremiteta dok ne osjetimo da smo postigli ekvilibrij.
Balans u vodi može se naučiti eksperimentirajući s različitim oblicima tijela dok se ne nauči položaj koji je dovoljno stabilan, ali istovremeno siguran za disanje.
Pronaći balans u vodi ne znači biti konstantno miran, nego vršiti konstantne prilagodbe, koristeći uzorke pokreta u skladu sa svojim fizičkim sposobnostima , plivati, roniti i zadržati siguran položaj za disanje.
Za ovu sposobnost je izrazito važna psihička prilagodba.

Vježbanje balansa u vodi osigurava se na sljedeće načine:
a) spriječiti transverzalnu rotaciju promjenom položaja glave, ruku i nogu.
b) Spriječiti longitudinalnu rotaciju promjenom položaja glave, ruku i nogu.
c) Zadržati stabilnost i mobilnost aktivacijom trupa kada ekstremiteti nisu u mogućnosti aktivirati se.
Vježbe balansa su također klizanje po vodi, izdisanje u vodu, održavanje posture za vrijeme klizanja iz koji je prirodan slije učenje pokreta ruku i nogu uz koordinaciju disanja.

TURBULENCIJA

Turbulencija je fizikalna karakteristika u vodi koja se koristi za pokretanje tijela.
Najlakše se objašnjava pomoću primjera patke koja vuče pačiće iza sebe po površini vode pomoću turbulencije koju proizvodi kretanjem.
Klizanjem pomoću turbulencije je pokret kroz vodu kao rezultat turbulencije koju instruktor proizvodi bez kontakta s plivačem. Može koristiti da olakša ili oteža kretanje plivaču.
Plivač ne radi nikakve pokrete s ciljem kretanja, samo održava ležeći položaj na leđima kako bi spriječio prevrtanje.
Za usvajanje ove aktivnosti može se koristiti turbulencija s ciljem rušenja postignutog položaja, bilo sa strane tijela ili u razini stopala.
Klizanje pomoću turbulencije je posljednja aktivnost koja prethodi plivanju tj. Uključivanje ruku i nogu u kretanje u vodi.
To znači da plivač ima dovoljan balans i kontrolu tijela u vodi inicirati kretanje u vodi.

ELEMENTARNO KRETANJE (PROPULZIJA)

Plivanje se definira kao progresija ili napredovanje na ili ispod površine vode uz pomoć ruku , nogu ili tijela.

Termin propulzija tj. Kretanje naprijed koristi se često umjesto termina plivanje zbog toga što plivanje podrazumijeva korištenje jednog od osnovna plivačka stila.
Zbog toga se u Halliwick konceptu na plivanje gleda kao način dolaska do samostalnosti, a ne jedini cilj.
Prvi pokreti koji služe kretanju u vodi su pokreti ruku u ležećem supiniranom položaju na vodi.
Ruke se odmiču od tijela i primiču k njemu što dovodi do kretanja. Nakon usvajanja pokreta ruku posebno se uvježbavaju pokret nogu, za koje je važno odvijaju li se iz zgloba kuka.
Kada plivač uvježba odvojeno pokrete ruku i nogu , ako postoji mogućnost, dvije aktivnosti se počinju kombinirati.
Plivač se samostalno odlučuje, ovisno o mogućnosti, želi li da mu noge ili ruke budu izvor glavne sile propulzije tj. Pokretanja.
U Halliwick konceptu odabir stila i položaja tijela u kojem će plivati ostaje na plivaču, a glavni cilj, kojem je podređen stil, je samostalno kretanje i zadovoljstvo u vodi.

KONTROLA DISANJA